Dan osoba s invaliditetom – Treći decembar

 

Moji drugovi i drugarice iz razreda, i ja odlučili smo se za ovu akciju jer smo željeli pokazati ostalim učenicima naše škole, svojim roditeljima i sugrađanima da u našem gradu postoje djeca kojima je potrebna naša pomoć. Željeli smo u njima probuditi ljubav, toleranciju i poštovanje prema drugima. Svi mi trebamo da budemo jednaki, da jedni drugima pomažemo i da jedini kriterij prema kojem bi se trebali dijeliti jeste taj ko je bolja osoba u duši. No, i sami smo svjesni činjenice da ne živimo u takvom društvenom uređenju niti je ta tema mnogo zastupljena u kućnom odgoju. Možda mnogi od nas nemaju u svojoj porodici takvu situaciju, ali moramo biti svjesni da i u našoj obitelji može doći do prinove, a da ta prinova bude osoba s posebnim potrebama. Možda čak neki od nas budu i roditelji takvog djeteta kojima će biti od velike pomoći ove akcije. Zato, ove akcije ne smijemo negirati, ne smijemo dozvoliti sebi da nas ove humane geste zaobiđu, da kod nas prevagne ona loša strana, da se podsmijavamo, rugamo, vrijeđamo. Veliki ljudi nisu oni koji omalovažavaju, nego oni koji pomažu. Mnogi to ne mogu, ili ne žele da shvate, da sve te uvrede riječima, ismijavanja i slično bole više nego najjača pljuska koju bismo mogli dobiti u životu.

Nadam se da će ovih akcija biti još i da ćemo moći uključiti veći broj ljudi i naravno imati veće rezultate. Nadam se da ćemo ovom akcijom probuditi svijest građana, jer znam da ih ima mnogo što žele i mogu da pomognu, ali ih do sada niko nije uspio dovoljno motivirati.

Edvin Ćejvanović, 2st

I.S.Š.  Dr. Husein Džanić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Translate »